NOLI TURBARE CIRCULOS MEOS
Moja je Sirakuza neosvojiv grad
Dvjesto je i dvanaesta godina
prije svake ere
Ne vidim te, ali sjenka, tvoja, vojniče
drži koplje koje koleba izmedju plijena
moje zemne konačnosti
i vječnosti prašine u koju sam ucrtao
moje krugove
Noli turbare circulos meos
Pobjednik je samo sužanj u vremenu
Spusti svoje koplje na moje tjeme
U njemu je centar svih kružnica
za koje bi ti mirijade života trebalo
da do njega dodješ
Ne diraj moje krugove
Jednim ko drhat potezom koplja
pretvorit ćeš vlastitu vječnost u ruševine
Ali ti ohol, pohlepe rob
ne znade za ironiju sudbine
cinizam pobjede
Pa sad, pobjednika, vrtlozi te zemne
tvoje konačnosti odvlače na dno
a onda u krugovima još većim
izbacuju na površinu
Moja je Sirakuza, kao i moje tijelo
sahranjena u Vremenu
Samo je prah zemaljski prividno
poremetio crtež moje ruke
A tebi je, legijo neznanja, dovoljan bio
samo jednoj Istini odan život
da s istim kopljima dosegneš suštine
Pobjednik je samo Vremenu sužanj
Opet je godina dvijestotine i dvanaesta
i isti crtež u prahu i znalac nad njim
nagnut, i isto koplje pretvara gradove
u ruševine, ljude u grobove, suštine u privide
No dok je i zadnjeg čovjeka na zemlji
i sve dok njime vlada žudnja pobjede
ja ću s istom skrušenom molbom
nuditi silniku da uništi moje tijelo
ali da ne dira, nipošto da ne dira
moje krugove
(Foča, zatvor, 15. V. 1985.)
Snimi dodatak
