LISTOPAD JE DOBA CVJETANJA
za Karmen (Lukrecijinu kći)
(Kao i uvijek, samo) U Tvoje ime, Bože!
Ja mogu ovoj pjesmi dodat koji vokal više
mogu joj oduzet mnoštvo suglasnika
mogu imenu one za koju je i pišem
uskratit sve do jednog slova
ali Karmen ostaje
Karmen!
(Bordo – omiljena boja moje majke
kardinalski plašt iz europske Renesanse)
Mogu se, zatim, ako baš ushtjednem
srozat na modernog pjesnika
koji tò više stvarî uvodi u stih
što manje ima da o njima kaže
Al' ovdje je riječ o čistoj tuzi
stvari plemenita roda
sinonimu bola!
Tuga se, da tako kažem, prostire posvuda
i možda je zato malo ko prepoznaje
Ali Karmen da!
Ona je purpurno čudo
(na samoj ivici izmedju mraka koji me ophadja
i Svjetla umjesto mene)
Ona je zraka, a da to i ne zna!
Gorostas u sebi samoj
pa joj i David zato
(jer što je više sječe kòsa bola, to se viša diže)
ljubi prste
nožne!
dok po (za me, u jednu, davnu, uvehlu, jesen
preminuloj) Šalati
moja Karmen danas
u nevinu preljubu
krši travu svoga
brčanskog
sjećanja
Možda zato (jer ja u meta-povijesti boravim više
no u povijesti samoj, pa otud i ovo vidjelo!)
iz napeta luka Dâwûdove praćke, eno!
i sam kamenčić oklijeva pogoditi
- Džâlûta
Snimi dodatak
