AMIR KNEŽEVIĆ - RAZUMU STRANAC

Glastonburry Festival, '94

Psi sumnje i vukovi očaja loviše me
kroz močvare i pustare ovoga života; 
na svakom proplanku nade, ovu dušu meni datu, htijuć
na mene kao kiša, i na zemlju na kojoj stopala mi legnu, lijuć

Labava koraka, lošega vida, koračam

Groznica, prijatelj ko niko, grlila i
njegovala me kroz strah, lijegala
sa mnom u štof smrti
u koji sam umotan; 

Da, ja osion umrijeh iznutra, nekoliko puta; 
Kada me napustiše ambicija i glad za životom, istinski izdajnici; 
Ili pak bijah to sam Ja koji odoh, da smišljam
Veliku Izdaju? 
Posljednji plan da ubijem Sebe unutar Ja! 
Prvotno ostaviviši Ja bez humora i šarma, 
ostaviviši Sebe potpuno
strancem razumu. 

"Glad za pažljivu misao i dinar za hranu, 
ova pjesma ne ide nikud, samo je jedna od mojih uobičajenih
raspoloženja!"

(Sloboda je dakle uokvirena samo nečijom zamisli o njoj; 
U potpunosti, sfera nečije percepcije ju graniči; 
Zemaljska Ljubav je krhka i nepouzdana, Vjera je ono što ti treba) 

Doći će utjerivači dugova na Nečija vrata
Sa psima i vukovima, kesama i sabljama
Ako se Neko ne pouzda u se i ne povjeruje da je kadar; 

Onaj, koji ljubav je isko
(zemaljski kakav bijaše) 
buljio je u ponor
predugo nesvjestan

Sloj po sloj, hvatajuć se za Me
Najpitomiji voćnjak svjetlosti
I najslađe voće jednom može biti
Razumu stranac
Ali ne, to nisam ja

^{Ova pjesma. . . rezultat je auto-translacije pokušaja da prenesem
osjećaj originalnog teksta sa engleskog na bosanski.} 

(prolijeću misli)