LJUBICA OSTOJIĆ - SUSRET S OPASNOŠĆU
NA KRIK GAZELE ZASTAT naslov je ovih dana iz tiska izišle nove knjige poezije Melike Salihbeg Bosnawi. Osobito mi je zadovoljstvo, među prvima, o njoj pisati. Ne samo zato što je pjesnikinja moja sestra po peru, intelektualka par excellence, čijem se multidisciplinarnom projektu (rekla bih i podvigu) MIOMIRIS GNOZE neizmjerno divim, ili u dosanjavanju romana KATARZIČNI SNOVI čitam i vlastito uvjerenje o katarzičnoj funkciji umjetnosti općenito, već ponajprije zato jer me je ova knjiga bukvalno očarala. Već kod prvog čitanja, što podvlačim, jer prvo što o toj knjizi imam reći jest da je ona od onih koje se ne dadu pročitati i odložiti. A ja volim takve knjige koje postanu dio čovjekova duhovnog života, kojoj se vraća uvijek, i iz početka.
Ova knjiga poezije kod svakog čitanja otvara nove prostore, nova značenja i sazvučja, emanira krepku i pozitivnu energiju, očarava mudrošću i rijetkom, u suvremenoj poeziji, ljepotom.
O čemu je zapravo riječ? Pjesnikinja poezijom eksplicira vlastitu poetiku te je, na toj razini, nije potrebno teorijski formulirati i odveć gonetati:
Koliko različitih maštarija
u istom sklopu slova/atoma/elemenata
(iz Periodnog sustava arapskih radikala)
stvorenih da se oplođuju
u suglasnicima
kuće
hiže
bayt
(iz pjesme HIŽA)
. . . . . . . . . . . . . . .
evo i mene ko siromaha
musfir
ko čovjeka
praznih ruku
musfiru'l-yad
skupljati, usred ovog
bosanskog, čemera
blago, poezije
iz (arapskog)
Rječnika Stvaranja
(iz pjesme ČEMER)
Rječnik, dakle, koji je omiljeno štivo pjesnika ako krene u potragu za pravim, začudnim, arhaičnim, zagubljenim, zaboravljenim i ostalim riječima . . .
Ali, ovdje je riječ o Arapskom rječniku ili Rječniku Kreacije. Koji postaje fascinantan poetski materijal, plodotvorna jezička građa koja se slaže u pjesme. Čudesne arapske riječi prizivaju riječi našeg jezika. Komuniciraju. Dolaze u nove značenjske kontekste, u nova sazvučja i ritmove. Skupa osvajaju nove poetske prostore, ne da bi spojili kakve daljine, daljine niti ne postoje u tom prisnom ozračju, već da po vertikali sežu u visine i poniru u dubine. U zviježđa i korjene jezika. U arhetipsko, pra-jezičko, u umlje i zaumlje.
Pjesnikinja veli: »posuda/riječ» ili «posuda/simbol», i ispunja ih do samog prelijevanja punina. Pruža ih poput krepka napitka u ova žedna doba i nedoba kad vrlo je teško silnu duhovnu i ostalu žeđ utoliti.
