HAFIZOVIĆU, JEZIK SEBI S MOG HIDŽAABA!
IZ TVOJIH JE USTA BOSNA JOŠ ODAVNA OSTALA BEZ APSOLUTA!
30 i 31. 'ayet o hidžaabu na 1:11:48
Bismi'llâh
PREAMBULA: Vidjeti desno na dnu! Ali nije žensko ovdje u pitanju. Ovdje je u pitanju prava muškarčina! Pa on nama, muslimankama, 'nako, sa osvjedočenih akademskih visina, sve sa medresom, teologijom i ko zna čijom «vrlom» filozofijom, ovako: «A, zaštitni znak islama je pero, pa tinta, pa mastionica, pa ljubav, pa knjiga, pa spoznaja tih koordinata koje uokviruju život svakog muslimana... I, gle paradoksa. Ovo je ono što sam morao reći, naprosto zato što ovih dana živimo jedan poseban kontekst, jedno posebno dešavanje na ulicama ovoga i nekih drugih gradova ove zemlje. Dakle, vidio sam kako je šejh Mesud Hadžimejlić zaista spomenuo i na naročit način interpretirao i na vlastitom životu proživio sve suštinske vrijednosti islama, od prve do posljednje, i nigdje, (nekoliko puta sam prelistao, a to je paradoks ove priče i detalj koji će malo paradoksalno stršiti i u ovoj večeri), nigdje nije spomenuo hidžab", kazao je, (kaže Oslobođenje) akademik Rešid Hafizović na nekoj promociji. I ostao živ! Bože, spasi moj um od umnikâ i akademikâ rešidovskog soja!
Nisam prije znala, a neću ni da znam! da je neki od bezbrojnih šejhova izvor i uzor Islâma za bosanske, pa i za sve muslimane svijeta! Ja mislila, evo i dalje, gluho bilo! mislim isto, da su muslimanima izvor i uzor isključivo: Božija knjiga, Qur'ân, i njegov nepogrešivi donositelj i tumač, uzor čovječanstvu, savršeni Božiji poslanik Muhammad, neka je Allâhov blagoslov i mir na nj, i na njegov čisti rod! I da to be-ha medresalije i teolozi prvo nauče, a kamo li akademici (šapuće se, Iranske akademije znanosti i umjetnosti. Bože Ti oprosti! Pa to je odveć stara kultura i nacija da bi se tako balkanski blamirala. Osim ako njena nacionalna politika ne vidi u vrlom bosanskom akademiku neki maslahat[1], pa zloupotrebljava za isti i svoju najvišu znanstvenu i kulturnu ustanovu takvog renomea da se od njezine zlouporabe teško može ikad oprat! Da i ne govorim koliko se neće oprat ni kod jednog uistinu mislećeg muslimana ili naprosto građanina!).
... ah znam, pa jasno ko dan, to nama na znanje od Hafizovića, s pet tisuća kilometara, sve preko Oslobođenja! prastare komunističke novine i glasila mojih kolegica iz Preambule ovog teksta. Oslobođenje je Rešidova tazbinska prćija, iz koje on nas svako malo ruži, pa nas poučava, evo sad čak i psuje - tako bar ja doživljavam njegovu Oslobodjenjem-citiranu-besjedu o hidžâbu s promocije neke knjige iz Bošnjačkog.[2] Avaj, pa kako bi bh. novinarstvo znalo da je isti Oslobođenje-v akademski genij, zajedno s još jednim akademikom (ovaj iz one zvanične, doušničko-komunističke), još tisuću-devetsto-devedest-pete, 1995, slovom i brojem! Bosnu lišio ni manje ni više doli Transcedencije! I to u prijevodu djela čiji podnaslov glasi: «Komparativna studija ključnih filozofijskih pojmova».[3] (Hic!)
Neise, riječ je o istoj novini u kojoj su se ovih dana raspojasali svi koji drže psovku u ustima na Islam i muslimane, samo ne smiju uvijek da je izgovore. Boje se bakiraa, i njihovih tazbina rasutih diljem i Bosne i Amrike, i planete Zemlje; koja dodatno zeleni od bosanske muke i stida. U istoj su se novini, prastarom komunističkom ruglu od kulturnog i objektivnog novinarstva, oglasile sa svojim krpetinama, ponjavama, rutama... od riječî, i Preambulom spomenute, psovačice. Sve dosad nabrojane personae gratae gradjanske ljevice i naprednog svijeta ujedinjuje to što sve odreda imaju muslimanska imena i prezimena (zar ih nije stid?!), ali, srećom! niko hidžab. Ni njihove supruge, dabome! Da bar imaju hidžâb stida! Pa da pokriju golotinju svoje netolerantnosti, primitivizma, neotesanosti, zlovolje...., prljava jezika...., neznanja!
No po čemu se Hafizovićevo iluminiranje zaostale bošnjačke nacije i muslimanske pastve posebno ističe: po besprizornosti jednog medresalije i teologa da jednog mrtva i ljudski griješna šejha zaziva za svjedoka protiv hidžâba, umjesto da se poziva na Apsolut! (Ne vrli, akademička neznalico!). Na Objavljenog Boga, Allâha, i Njegovu nepogrešivu Knjigu, Qur'ân! Dostavljenu ljudima putom Nepogrešivog Poslanika Muhammada[4], neka je blagoslov i mir na nj, i na njegov (jednakom čistotom) čisti rod!
Ne zaziva izazivač srdžbe Božije «pero, i ono što se perom piše!». Zanemaruje medresalija i teolog i policijsko-sudski svjedok na političkim suđenjima muslimanima, i navodni vrli iranski akademik, i profesor, i rođak, i šta sve još nije! 'âyate 30 i 31, 24-og poglavlja, An-Nûr/Svjetlost, posljednje Božije knjige svjetovima. U kojima jasno stoji:
30. 'âyah: «Reci vjernicima da odvraćaju svoje poglede i čuvaju svoje spolne organe[5]; to je čistije za njih. Uistinu je Allâh obaviješten o onom što činite.»
31. 'âyah: «Reci vjernicama da odvraćaju svoje poglede i čuvaju svoje spolne organe, i da ne izlažu svoje ukrase osim ono što je od njih vidljivo, i da prebace svoja vela preko svojih njedara. . . (slijedi nabrajanje onih pred kojima punoljetne muslimanke ne trebaju biti pokrivene. Ukratko, to su muškarci za koje su udate, ili za koje se ne smiju udavati iz razlogâ krvnog srodstva ili starosti), i neka ne udaraju svojim nogama pa da se ukaže ono što skrivaju od svojih ukrasa. I povratite se svi Allâhu, o vjernici, da biste bili uspješni.[6]
>>>
[1] O tome šta je maslahat Wikisveznalica kaže na engleskom, pa ću vam ja prevest, i još malo dodat: Maslaha ili maslahah (arapski: مصلحة, "javni interes") je pojam u tradicionalnom islamskom pravu. Maslaha nije Šerijat, nego je to termin koji pripada islamskom zakonodavstvu (poznatom i kao fiqh). To je jedan od sekundarnih izvora u islamskoj sudskoj praksi, kojeg koristi neki od "mezheba", da tumaći Šerijat (opća načela sadržana u Qur'ânu i Sunnatu/Praksi Poslanika Muhammada s.a.w.a.), kako bi se ustanovila neka pravila. On priziva zabranu ili dozvolu nečeg na osnovu toga da li ili ne služi općem dobru, ili javnom blagostanju. Iran, mora se priznat, prednjači u upotrebi istog, dodajem evo ja. Možda Hafizovića samo tako treba čitat. Ali onda neka ga tako čitaju i u Iranu! Tamo ionako pola ženske populacije (skromno izračunato) već odavna nosi nešto što se zove hidžâb samo na vrhu svojih smiješnih, ko Trebević iznad Sarajeva-visokih, punđi.
[2] Akademikom ga neizostavno titulira direktorica iste novine, koja je meni onomade «platila» veliki intervju u povodu (i) mog političkog suđenja i moje političke robije (na kojem sam radila 4 dana), sa dva tuđa korisnička imena, biva ukradenim username, i dvije tuđe, biva ukradene zaporke, iliti password-a; za oba glasila koje ona kontrolira.
[3] SUFIZAM I TAOIZAM, Komparativna studija ključnih filozofijskih pojmova/Toshihiko Izutsu, preveli Enes Karić, Rešid Hafizović, pogovor Enes Karić, Sarajevo-Publishing, 1995, Biblioteka Logos. Da ne lutate previše po knjizi, otvorite stranice koje kazuju: na 106 je na primjer «vrli Apsolut», na 131 «vrli proces....», na 148 stoji da Apsoluta sve «potrebuje» u svojoj «vrloj srži» - , a isti Apsolut se u Ibn 'Arabievu «svjetopogledu» «ozbiljava» «susljedno, poput talasa», na primjer, pa će tako «slijedno» i susljedno» vrli Rešid smjenjivati sve misli i sve termine jadnog Ibn 'Arebie i njegova japanskog tumača na McGill University u Kanadi. A da ni jedan od dvojice nije ni sanjao da ga tako šta može zadesiti u 21. stoljeću od dva be-ha akademika. Poznata već diljem planete Zemlje.
[4] Je li moguće, vi wehabijske neznalice, i neuki svih fela, da kroz potencijalno i prljavi provodnik do nas dođe kristalno čista voda za piće, na primjer?!
[5] Qur'anski termin upotrebljen ovdje za spolne udove, stidna mjesta, otvore između nogu, «furûdž», upotrebljen je i u slijedećoj 'âyi koja je upućena ženama. Početak obje 'âye je isti, tj. razlikuje se samo po oblicima i nastavcima za množinu muškog i množinu ženskog roda. Ina i hum, za muški, i nât i hunna, za ženski rod. Također je zanimljivo da se nigdje, pa ni u be-ha aktualnoj histeriji na temu ženskog hidžâba ne skreće pažnja na to da je njegova polovica kod muškarca, tj. u njegovoj obavezi obaranja pogleda, kao i to da se naredba najprije njima upučuje. Ne jednom sam bila u prilici da objašnjavam, da je u slučaju da žena ostane bez odjeće zbog vatre, bombardiranja, utapanja, krađe... njen hidžab isključivo u ponašanju muškaraca, sve dok ona sama ne stigne do neke pokrivke.
[6] Posljednja rečenica je obraćanje i vjernicima i vjernicama, rezimirajući ukratko za sve njih kazivanje o postupanju glede hidžâba, koji, vidimo, uključuje i ponašanje, a ne samo «krpetinu, ponjavu, drôlju, rûtu..., ili koji bi već termin iz svog seoskog glosara upotrijebile njegove beha protivnice, rasute poratno diljem civiliziranog svijeta.
